Inkubator društvenih inovacija „Munja“ i info platforma Hoću.ba uz podršku Robert Bosch Fondacije, Balkan Trust for Democracy i partnera je desetu godinu za redom realizovao program «Putujemo u Evropu» za studente završnih godina prvog i drugog ciklusa studija univerziteta/sveučilišta u Bosni i Hercegovini.

Cilj projekta je bio da omogući da najmanje 23 studenta/ice na univerzitetima/sveučilištima u BiH provedu ljeto kao većina njihovih vršnjaka iz Evrope, putujući slobodno po Evropi i upoznavajući evropske gradove i narode. Na taj način su dobili priliku da uče i osamostaljuju se u iznenadnim situacijama koje svako putovanje donosi.

Do sada je stipendiju dobilo i u programu sudjelovalo 289 studenata, a mi vam donosimo  iskustva nekoliko njih koji su svoje ljeto 2017. proveli u Evropi.

Dženita Muharemović, International Burch University Sarajevo;

Projekat mi je bio od velike koristi, jer mi je pomogao da poboljšam organizacijske sposobnosti, te je pomogao mom ličnom razvoju. Vještine koje sam usavršila uz pomoć projekta su komunikacija, planiranje, snalaženje u novim situacijama te interakcija sa ljudima sa kojima sam putovala te ljudima koje sam sretala na putovanju.

Miloš Svjetlanović, Ekonomski fakultet Banja Luka;

Projekat je opštekoristan jer omogućava da se suočimo sa dosta situacija s kojima se ne možemo suočiti u BiH kao što su upoznavanje novih, različitih (i po nacionalnosti, vjerskoj pripadnosti, boji kože i sl.) ljudi i stanovanje kod istih što je po mom mišljenju jedan od najboljih načina za spoznaju različitih kultura i načina života, usavršavanje stranih jezika jer si prinuđen da pričaš neki strani jezik, stjecanje novih iskustava u korišćenju „novih“ vidova javnog prevoza (prvi put bio u prilici da se vozim metroom), spoznaja samog sebe (kad se iznenadiš kako si dobro ili loše reagovao u određenoj situaciji), te razvijanje „funkcija“ organizovanja, planiranja ali i improvizacije i sl.

Anita Krtalić, Filozofski fakultet Mostar;

Osim što smo u ovoliko kratko vremena vidjeli tako mnogo zemalja, gradova i upoznali pregršt interesantnih ljudi, spoznali smo mnogo o sebi. O nekim stvarima koje jesmo, ali i nismo bili svjesni, mogli smo si potvrditi u situacijama koje nećemo proživjeti svaki dan. Uvidjela sam koliko je različitosti u određenim sredinama, kako oni žive i kako se svaki dio na svoj način razlikuje, ali i koliko mnogo zajedničkog imamo. Također, ono što me iznenadilo jeste kako sam imala svakodnevne priče na socijalnim mrežama, osobno mi se javila nekolicina ljudi, koje poznajem ali ne kao svoje prijatelje, nego poznanike, koji su bili oduševljeni načinom putovanja i pričama koje donosim. Bili su zainteresirani kako sam ja otišla, kako putujem, a i što sve vidim, te su bili pozitivno i oni motivirani, bar po porukama koje sam dobila. I to je nešto što je lijepo čuti.

Anja Kordić, Ekonomski fakultet Sarajevo;

Sa sigurnošću mogu reći da je ovo bio najkorisniji program u kojem sam učestvovala do sada! Prvo iz razloga što je ovo iskustvo utjecalo na to da postanem više svjesna problema migracije i na koji način su mladi s Balkana percipirani od strane drugih Evropljana. Također, primijetila sam da problem ne predstavljaju samo drugi ljudi nego i mi sami, jer se iz nekog razloga ne vidimo i ne smatramo da smo dijelom Evrope.
Drugi razlog, koji je puno personalniji jeste lični razvoj kojeg mi je ovaj projekt omogućio. Definitivno mogu reći da sam dobila mnogo više samopouzdanja nakon što sam putovala sama, te da se moj pogled na određene stvari u mnogočemu promijenio. Otkad sam se vratila u Sarajevo koristim svaku priliku da potaknem svoje vršnjake da iskoriste svaku priliku i putuju znajući da će ih to iskustvo promijeniti nabolje.
PUE17 je samo početak, budući da sam nakon povratka shvatila da želim puno, puno više nego ranije i da sam spremna i sposobna to i postići.

Tatjana Popržen, Gradiška; Biološki fakultet Beograd

Osim upoznavanja novih gradova i drugih kultura, ovaj projekat je donio niz beneficija. Prvenstveno stjecanje novih prijateljstava za koja zaista smatram da nisu prolazna. Meni lično je nekoliko ljudi s kojima sam provela put toliko priraslo srcu da imam osjećaj kao da ih poznajem cijeli život i vjerujem da ćemo se i dalje viđati i održavati kontakte. Korisna strana je i to što se poboljšava sposobnost snalaženja u nepoznatoj okolini i nepredvidivim situacijama, te se svakako poboljšavaju komunkacijske sposobnosti na stranom jeziku. Izdvojila bih couchsurfing kao jedno divno iskustvo. Također, osjećaj nezavisnosti, samostalnosti i slobode je nešto predivno što je donio ovaj projekat.

Božidar Marić, Poljoprivredni fakultet Banja Luka;

Ovaj projekat mi je poslužio da upoznam gomilu pozitivnih, dobrih i pametnih ljudi, koji su uspješni u raznim poljima kojima se bave, da steknem mnoštvo prijatelja koje se nadam da ću kad god budem u nekom od bh. gradova, rado posjetiti i koji će me rado primiti. Također, upoznao sam se sa pojmom šta znači putovati i koje čari putovanje nosi, i od sada ću nastojati da što više putujem, upoznam novih ljudi i da se aktiviram u svakom drugom mogućem smislu.

Damira Ibranović, Filozofski fakultet Tuzla;

Bez ikakvog razmišljanja kažem – ovo putovanje je najzanimljivije i najpoučnije iskustvo u mojih 27 godina života. Najzanimljivije – jer sam ispunila mnogo svojih želja i snova putujući kroz sve ove gradove, a napoučnije jer sam naučila nevjerovatno mnogo o samoj sebi. Pomjerila sam svoje granice u svakom smislu. Npr. shvatila sam da španski jezik govorim bolje nego što sam mislila, budući da sam prvi put imala priliku govoriti na ovom jeziku u realnom svijetu, nakon godina i godina slušanja. Osim toga, rodila se jedna ideja za pokretanje biznisa. O tome ne želim govoriti, jer je još uvijek sve u mojoj glavi. Ali, ako uspijem realizovati neke stvari na početku, izrodiće se iz toga jedna lijepa, pozitivna priča.

Iva Ivanković, Široki Brijeg; Filozofski fakultet Mostar

Projekt je bio koristan jer mi je pružio mogućnost za mobilnost, širenje vidika, povećanost snalažljivosti po nepoznatim prostorima, jačinu moje motivacije, upoznavanje ljudi iz svih krajeva svijeta, upoznavanje različitih kultura, povećanja znanja o mojoj struci i mogućnost da otkrijemo sami sebe van komfor zone. Slučajnost ili ne, tijekom programa kad smo bili s Local Heroes, ja sam bila u grupi koju je vodila Mona Vintila koja je socijalna radnica u nevladinoj organizaciji koji rade s ljudima migrantima. Dosta sam je pitala o njenom poslu i uspoređivali smo situaciju koja se događa s ljudima romske nacionalnosti u Njemačkoj i u Bosni i Hercegovini. Također nam je pokazala jednu radionicu gdje rade samo osobe s invaliditetom uz pet učitelja. Pokazali su što su sve u mogućnosti napraviti i da su svi materijali iz Njemačke, te tako da je sve domaća proizvodnja. Kad smo završili s upoznavanjem radionice u Kreuzbergu, bila sam impresionirana i puna motivacije s razmišljanjem zašto mislimo da mi to ne možemo i zašto se ponašamo kao da osobe s invaliditetom bilo kojeg stupnja ne mogu raditi. Mislim da je to jedan od korisnih stvari koji mi je pružio ovaj projekt jer da nije ga bilo ne bih upoznala Monu Vintilu i njenu priču.